RECENZIJA - Čija su zapravo "Sjećanja na ubojstvo / Salinui chueok" (2003.)?


REDATELJ: Joon-ho Bong
SCENARIJ: Joon-ho Bong, Kwang-rim Kim, Sung-bo Shim
ŽANR: Krimić, Drama, Misterija
GLAVNE ULOGE: Kang-ho SongSang-kyung KimRoe-ha Kim
GODINA: 2003
DRŽAVA: Južna Koreja
TRAJANJE: 130 minuta

Južnokorejski "Salinui chueok / Memories of Murder" je fantastičan film koji je snimljen prema istinitim događajima o serijskom ubojici iz Hwaseonga. On je bio prvi serijski ubojica u povijesti Južne Koreje. Silovao je i brutalno ubio 10 mladih djevojaka između 14 i 17 godina, a sva ubojstva dogodila su se u razmaku manjem od 5 godina. Serija ubojstava rezultirala je potragom enormnih razmjera u kojoj je sudjelovalo preko dva milijuna policajaca (da, 2 milijuna). Tijekom istrage ispitano je oko 21.280 osumnjičenika, a ubojica nikada nije uhvaćen. 

Ciljano sam započeo sa informacijama o slučaju prema kojem je snimljen film, iz razloga da odmah možete stvoriti sliku koliko je ovaj slučaj bio važan i koliko je prašine podigao. Filmovi koji su inspirirani istinitom pričom uvijek nose neku posebnu draž, a redatelj Joon-ho Bong je imao izuzetno težak zadatak napraviti film koji će u potpunosti prikazati razmjere ovog zločina. Ne samo da je uspio u tome, već je napravio i puno više! "Sjećanja na ubojstvo" je vrlo vjerovatno jedan od najboljih filmova sa serijskim ubojicom ikad snimljen.


Godine 1986. mlada žena je silovana, brutalno ubijena i bačena u obližnje polje. Ubrzo nakon toga stradat će još jedna žrtva, a slučaj će pripasti dvojici neiskusnih lokalnih detektiva. S obzirom da se oni po prvi put susreću sa takvim zločinom, načelnik policijske postaje iz glavnog grada Seoula poslat će jednog od svojih najboljih detektiva kako bi pomogao istražiti zločin. Trojica detektiva kreću u potjeru za ubojicom koji ne posustaje, a žrtava je svakim danom se više.

"Sjećanja na ubojstvo" je iznimno složen film. Redatelj je odlično ukomponirao misterioznu potragu za ubojicom, satirične dijelove koji razbijaju tmurnu atmosferu u filmu te kritiku koja je namijenjena južnokorejskom vojno-političkom sistemu koji je tada vladao. Nešto slično mogli smo gledati u novijem španjolskom filmu "Marshaland"  ili u još jednom južnokorejskom filmu "Chugyeogja / Chaser" iz 2008. godine. Lokalni detektivi prikazani su kao iznimno nesposobni i neodgovorni kojima uopće nije u interesu uhvatiti pravog ubojicu, već riješiti zločin na bilo koji način te doći na naslovnicu novina. Pritom se ne susprežu od maltretiranja uhićenih osumnjičenika, podmetanja lažnih dokaza i nasilnog iznuđivanja priznanja od nevinih ljudi. Vrhunac prikaza nesposobnosti dvojice detektiva je kada traktor uništi otiske stopala zbog neispravnog označavanja mjesta zločina, ili možda čak još bolje, postavljanje strašila na mjesto zločina sa porukom ubojici da se sam preda.


Nasuprot njih je detektiv iz glavnog grada koji je smiren i racionalan te istražuje slučaj iz pozadine dok dvojica lokalnih detektiva srljaju kao guske u magli. Broj žrtava raste, kao i broj osumnjičenih, ali ubojici nema ni traga. Detektivi udruženim snagama polako otkrivaju povezanosti između slučaja ubojstava, puzzle se polako slažu, a potjera postaje sve neizvjesnija. 


Scenarij je vrhunski i posvećena je pažnja svakom detalju. Atmosfera u filmu je odlična, a iščekivanje novih ubojstava postaje sve napetije jer se ubojstva događaju u tmurnim noćima dok pada kiša. Prvi dio filma je isprekidan odličnim ubacivanjem humorističnih scena u kojima nerijetko viđamo detektive kako udaraju svoje osumnjičenike letećim udarcima kakvi se viđaju samo u kung fu filmovima. Također, vrlo smiješan je prikaz lokalnih detektiva i način na koji ljenčine poput njih "rješavaju" svoje slučajeve, a zatim se ponosno naslikavaju za novine i slave svoj uspjeh jer su uspjeli izvući priznanje iz nevine osobe. Kada stvari zaguste, film postaje vrlo ozbiljan i mračan. Pravi kriminalistički triler u kojem više nema mjesta za smijeh. U drugom dijelu filma prevladaju scene koje u nama izazivaju adrenalin, napetost, gorčinu i nevjericu. Uz odličan scenarij, kvaliteti filma svakako pridonose glumci koji su odlični. Neću nikog posebno spomenuti jer su apsolutno svi carevi. Majstorska gluma sa fenomenalnim pokretima tijela i mimikom lica koja se uglavnom može vidjeti samo kod azijskih glumaca.


Ovaj odlomak sadrži moguće SPOILERE. Kraj filma je prava bomba i možda jedan od najboljih završetaka koje sam pogledao. Uvijek sam volio gledati detektivske filmove i serije, ali niti jedan nije uspio ostaviti na mene ovako snažan dojam. Vrlo često sam se zamišljao u ulozi detektiva koji istražuje mjesta zločina i lovi ubojice. Nakon ovog filma mi to više neće nikad pasti na pamet. Da živim 100 života u niti jednom ne želim biti detektiv. Za to je je kriv isključivo ovaj film koji je u meni izazvao duboko razmišljanje. Pronađeš ubojicu i siguran si u sebi da je on taj, nemaš nikakvih dokaza da ga osudiš, a on ti se smije u lice dok stoji ispred tebe. Kako je to prokleto frustrirajuće! Ili još gore - nađeš dokaze, a oni pobiju tvoje sumnje i opet si na nuli... Zapravo nisi više niti na nuli, jer je ubojica još dalje nego što je na početku bio... Kako se onda pomiriti sa činjenicom da nismo uspjeli saznati čija smo sjećanja na ubojstvo gledali?

OCJENA 10/10


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.