RECENZIJA: "SUICIDE SQUAD / Odred Otpisanih" (2016.) - Tko je zlikovac - zlikovcima?


Staro je pravilo da su filmovi o superjunacima dobri onoliko koliko su dobri negativci u njima. Što onda reći o filmu koji je sastavljen od odreda negativaca? „Odred otpisanih“, kako je preveden „Suicide Squad“, u osnovi je zabavan film koji je opet bolji nego što govori more kritika nakon izlaska. No, to nije film bez mana prvenstveno zato jer i za njega vrijedi isto, gore navedeno pravilo. Ovdje su zlikovci u ulozi junaka, ali njihov je protivnik u najmanju ruku neuvjerljiv, smiješan i uvredljiv za skupinu koja mu oponira. „Odred otpisanih“ se naprosto sastoji od prezabavnih i bad-ass likova da bi funkcionirao antagonist kakav im je serviran. Jedini razlog za to, kojeg sam se u kinu mogao sjetiti, je očuvanje PG-13 oznake. Tu je i glavni problem filma. Ne ideš uopće raditi ovakav film ako ćeš ga pokopati cenzurom i producentskim rezovima. Ovo je trebao biti film R oznake da bi u potpunosti zadovoljio. Nažalost, producenti u Warneru su opet odabrali masovnost, a ne kvalitetu. Nje ima, ma što kritike govorile o tome. Film je pokazao ogroman potencijal, a producenti u Warneru nek' se zapitaju što do vraga rade s omiljenim likovima.


Priča „Odreda otpisanih“ dio je postojećeg DCEU (DC proširenog svemira) koji je započeo „Čovjekom od čelika“ i „Zorom pravde“. Početak filma je sasvim logičan s obzirom da se postavlja pitanje tko će obraniti Zemlju (Ameri nikako da prošire narativ na planet, a ne samo na SAD) ako sljedeći Superman bude neki despot i tiranin umjesto dobroćudnog kanzaškog dečkića. Odgovor na to pitanje pokušava dati Amanda Waller (Viola Davis) osnivanjem jedinice X, jedinice koja će postati poznata kao – „Odred otpisanih“. Neki su kritičari bez razloga kritizirali prvu polovicu filma kao zamornu i dosadnu. Mišljenja sam da to ipak nema smisla jer se u relativno kratkom vremenu u priču mora uvesti velik broj likova, pa je ovdje to i napravljeno skroz korektno. Kao stripovskog fana posebno su me oduševile flashback scene koje se dodatno nadovezuju na postojeće junake DC svemira (Batman, Flash).


Ayer još jednom pokazuje kako osjeća tempo filma pa taj uvod pokušava dodatno popratiti glazbom koja kao da je rezervirana za svakog lika pojedinačno. Također, vrlo pametno otvara to upoznavanje sa dva najpoznatija lika iz foršpana: Deadshotom (Will Smith) i Harley Quinn (Margot Robbie). Odluka da Will Smith bude u prvom planu čitavog filma, diskutabilna je, a i u ovako montiranom filmu vidi se da je Robbie doslovce „ukrala film“. Svaka scena s njom je čista uživancija i njena je interpretacija Harley toliko pogođena da jednostavno ne mogu zamisliti drugu glumicu u toj ulozi. Problem s odabirom zvijezde poput Smitha za ulogu Deadshota sastoji se u tome što ustvari filmu ne donose ništa posebno novo. Je, zadovoljavajuć je on u svojoj ulozi, ali ustvari sam njegovog Deadshota doživio kao kompilaciju njegovih ranijih uloga. Malo je bio u „Ljudima u crnom“, malo u „Aliju“, malo u „Danu nezavisnosti“, a malo i u „Potrazi za srećom“. Doslovce sam za vrijeme gledanja imao dojam kao da gledam puzzle sastavljene iz njegovih ranijih uloga. Također, u scenama uvođenja likova, najviše je vremena posvećeno njemu. Po meni, ponovno, to je pogreška. Najzanimljiviji likovi, Harley, Killer Croc (Adewale Akinnuoye-Agbaje) i Kapetan Bumerang (Jai Courtney) zbog toga  nisu dobili dovoljno prostora, s tim da su posljednja dvojica u filmu više kao nekakav comic-relief nego kao ravnopravne uloge.


Bez obzira na sve to, prva polovica filma je zabavna i dobra. Mogu slobodno reći kako sam, gledajući ju, dobio sve ono što sam od filma i očekivao. Nažalost, već je tad postalo jasno da je odabir antagonista u potpunosti kriv. Reći će neki da je taj odabir vrlo sličan Marvelovom u „Osvetnicima“, ali oni iza svojih antagonista ipak imali privlačnost nordijske mitologije i vrlo uvjerljivog Lokija kao ambicioznog zlikovca. Ovdje se međutim zlikovac skrio u moru CGI efekata i motivaciji za uništenje svijeta koja ne ide dalje od toga da eto postoji. Iako su određeni meni dragi ljudi i kritičari hvalili izvedbu Care Delevingne kao Enchantress, meni ona od samog početka nije funkcionirala – nikako. Nerazrađen i plitak lik koji što film više ide prema kraju postaje dosadniji. Sličan smo zaplet mogli vidjeti u trećoj sezoni Foxove serije „Sanjiva dolina“, gdje je također ostatak mitologije iskorišten za motivaciju za uništenje svijeta. Od DC-jevih negativaca ipak smo naučilli očekivati više, na to nas navodi i sam sastav „Odreda otpisanih“. Imao sam dojam gledajući film da bi svatko od njih pojedinačno lako riješio ovu prijetnju, a ne oni svi zajedno. Svatko od njih pojedinačno ima razrađeniji karakter i motivaciju od zlikovca protiv kojeg se svi zajedno bore. Žalosno, krivo i nepotrebno i – ukratko – najveći problem filma.


Vrijedi istaknuti još tri sporedne uloge od kojih ću najzanimljiviju namjerno ostaviti za kraj. Prvo, Rick Flagg. Ljubitelji Green Lanterna i DC-ja općenito sjetit će se ovog kompleksnog i sjajnog lika iz stripova i animiranih filmova, a ovdje ga glumi Joel Kinnaman (američka obrada skandinavske serije „Killing/Ubojstvo“, „Kuća od karata“). On je u svojoj ulozi korektan do zadnje trećine filma kad zajedno s još nekim likovima upada u nepotrebnu patetiku koja razvodnjava i daje notu nepotrebne ozbiljnosti (je li to ta spominjana Snyderova intervencija?) u inače razigran i pitak film. Nakon njega, Katana. Da, ljubitelji DC-ja dobro te pročitali, konačno smo dobili filmsku Katanu. Glumi ju Karen Fukuhara i moram reći kako se nadam da će uskoro dobiti puno više prostora u okviru DCEU. Na kraju, ali ne i najmanje važno, Jared Leto kao Joker. Treći filmski Joker premalo se vremena pojavljuje u filmu za suvisliju ocjenu no mogao bi biti zanimljiv. U nekoliko je intervjua nakon izlaska filma Leto dao naslutiti da je dosta scena s njim i Harley ostalo u montaži. To je, „dragim“ WB producentima, velika šteta jer su opet išli ugađat nekoj fiktivnoj masi umjesto da naprave odličan film. Leto je svakako drugačiji Joker od Nicholsona i Ledgera. Djeluje manje psiho, a više mafijaš. No, ovdje je ipak riječ o Jokeru pa to shvatite uvjetno.


Kad su tako postavljene stvari, onda je jasno da je problem zadnja trećina filma. Dio kad dolazi do konačnog konflikta. U toj zadnjoj trećini nekih likova jednostavno nema (za neke je, recenzijama usprkos sasvim logično i zašto), a drugi ostanu nevažni. U toj zadnjoj trećini konačno na površinu dolazi Diablo (Jay Hernandez). Lik koji se igra vatrom u sceni konačnog povezivanja svih likova „Odreda otpisanih“ iz nekog razloga ima potrebu ispričati svoju životnu priču. Ne znam koja je točno svrha ni te scene ni tog dijaloga, jer govorimo o zadnjoj trećini filma i valjda su njome scenaristi htjeli postići neku peripetiju. No, ta scena prije završnog konflikta ustvari je jedan festival patetike u kojem se ne zna tko ima naporniji dijalog. Na sreću, Margot Robbie ponovno spašava stvar.


Baš zbog tog festivala patetike pred kraj i neuvjerljivosti zadnjeg konflikta cijeli film nema osmicu ili devetku nego je negdje na prijelazu između šest i sedam. Nije toliko loš kao što su se pojedinci raspojasali, ali ni toliko dobar kakvim ga smatraju ljubitelji DC svemira. On je, zaista, negdje u sredini. Zaustavljen na pola puta prema onome što je mogao biti. Ljudi bi kod ovakvih filmova trebali i morali očekivati nepretencioznu zabavu, rasturačinu epskih razmjera, s vrhunskim provalama humora i tempa. To smo u dobrom dijelu i dobili. No, naslanjanje producenata na PG-13 oznaku, zbog čega su odabrali neuvjerljivog antagonista, doslovce je ubilo potencijal. Pokušaj da ga se učini ozbiljnijim i empatičnijim nego što bi trebao biti, također.



Soundtrack, pojedine glumačke izvedbe i izvedba same ideje „Odreda otpisanih“ zaslužuju plus (forsiranju Willa Smitha, usprkos). Zabava koju film daje onima koji mu otvoreno pristupe, također. Nadam se da će i iz ovoga DC nešto naučiti (opet se ponavljam ko papiga). Neki filmovi ne trebaju biti ozbiljni. Ne trebaju se smekšavati. „Odred otpisanih“ je sigurno jedan od tih. 

Vjerojatno ćemo opet s nestrpljenjem čekati – redateljsku verziju. 


OCJENA: 7 / 10



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.

0 komentari:

Objavi komentar