RECENZIJA - "Labirint: Kroz spaljenu zemlju / Maze Runner: The Scorch Trials" (2015.)


REDATELJ: Wes Ball
SCENARIJ: T.S. NowlinJames Dashner
ŽANR: Akcija, SF
GLAVNE ULOGE: Dylan O'BrienKaya ScodelarioThomas Brodie-Sangster
GODINA: 2015.
TRAJANJE: 132 min
DRŽAVA: SAD

Trilogije snimljene prema već napisanim pričama postale su svojevrstan globalni fenomen. Filmski producenti otkrili su kako u njima leži pravo blago koje donosi ogromnu zaradu, a filmovi tog tipa uglavnom su namijenjeni mlađoj populaciji. Popularne "Igre gladi" još uvijek donose vrtoglavu cifru novaca, i to već tri godine zaredom, a ove godine očekuje se završetak trilogije i finalni boom nakon posljednjeg nastavka. Mnogi su krenuli istim, već provjerenim, stazama, a kao primjer mogu nam poslužiti "Divergent" i "The Maze Runner". Ali, ipak nisu svi baš tako uspješni...

Nakon zanimljive ideje u prvom dijelu "The Maze Runnera" i nešto lošije realizacije gdje smo  na Poljani upoznali Thomasa, Minha i ostalu ekipu kako pokušavaju pronaći izlaz iz Labirinta, u ovom nastavku svjedočimo bijegu Thomasa i ostatka ekipe od organizacije ZLOPAK koja je zaslužna za njihovo zatočeništvo. Thomas predvodi svoje prijatelje kroz svijet koji je pretrpio apokalipsu uzrokovanu teškom zarazom, a distopijskim svijetom koji je nazvan "Zgarište" hodaju zombiji i nastavljaju širiti zarazu. Dok je ZLOPAK u potjeri za izbjeglim odabranicima, oni pokušavaju doći u planine i pronaći lijek za spas svijeta.


Ako niste neki ljubitelj zombija i post-apokaliptičnih svjetova odmah vam predlažem da zaobiđete "Maze Runner: The Scorch Trials". Kao zaseban film "Labirint: Kroz spaljenu zemlju" bi možda još nekako i mogao proći, ali nažalost ne i kao nastavak jedne trilogije čiji je početak bio vrlo obećavajuć. Redatelj Wes Ball je dobio značajno veći budžet od onog s kojim je raspolagao snimajući prvi nastavak, ali problem je nastao kada je u želji za spektaklom i akcijom skroz u drugi plan bačena priča. Ne mogu suditi tko je za to kriv iz razloga jer nisam pročitao knjigu, ali iz aviona je vidljivo da tu nešto ne štima i da scenarij prvog i drugog filma nemaju puno poveznica. Uz svo to trčanje koje je očekivano (ipak se film zove "The Maze Runner"), neočekivano su se negdje  putem izgubili originalnost i kreativnost. Zombiji i distopija? U nekim drugim okolnostima da, ali ovdje ne. Ne mogu se oteti dojmu da je redatelj bio oduševljen ovogodišnjim "Mad Maxom", pa je pokušao (vrlo neuspješno) kopirati okruženje i stil filma kojem je glavna značajka akcija, akcija i samo akcija.


Napušten i razoren svijet izgleda vizualno jako dobro. Pustinja, derutne zgrade koje služe kao skloništa, uski tuneli, raštrkane grupe ljudi koje su se okupile oko najjačih pobunjenika, ali sve to izgleda nekako prazno i apsolutno nemaštovito... Ne znam jesam li ja jedini, ali stvarno mi je već muka od gledanja razrušenog američkog Golden Gatea i Kipa slobode. Također moram priznati da sam se zasitio destrukcije i smaka svijeta koji nam se toliko često servira u posljednjem desetljeću. Puno više bih volio da se cijela filmska industrija posveti kreativnosti i maštovitosti pa da konačno počnu nešto graditi, umjesto da samo uništavaju.


Likove smo upoznali u prvom nastavku i tu je njihova karakterizacija u potpunosti prestala. U tom segmentu drugi dio trilogije je potpuno podbacio i nije donio ništa novo. Thomas je ostao vođa kojeg svi ostali članovi ekipe neupitno slijede te svi zajedno izgledaju pomalo dosadno i jednolično. Ubačeno je nekoliko novih faca koji nisu sudjelovali u početnom bijegu iz labirinta, ali jedini vrijedan spomena je Marcus kojeg glumi Alan Tudyk ("Death at a Funeral"). Britanski glumac je odigrao stvarno cool ulogu izopačenog vlasnika derutne zgrade u kojoj se odvijaju tulumi sa zombijima.


"Labirint: Kroz spaljenu zemlju" je vizualno atraktivan filmski uradak koji u prvi plan stavlja akciju dok priča djeluje prilično nepovezano u odnosu na prvi dio trilogije. Misteriju, odličnu ideju i originalnost prvog nastavka zamijenili su već viđen distopijski svijet, zombiji i pojedini odlični momenti preuzeti iz nekih drugih filmova. Nisu izostale melodramatične situacije niti jeftine izjave poput "ja sam kriv", "ne mogu vas napustiti" ili "razočarao sam sve", ali nažalost kod mlađe populacije to još uvijek prolazi. Trčanje glavnih aktera je konstantno prisutno, ali nisam siguran da znaju kuda i zašto trče. Očita je namjera tvoraca ovog komercijalnog filma, a to nije trčanje pred zombijima i nada za bolje sutra već bezglavo trčanje u utrci sa samo jednim ciljem - ubrati što više zelembaća.

OCJENA 4/10

Ocjena čitatelja:


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.